MNK Split
Gašperov je počeo sa djelovanjem 1985 godine.
Naime, u sezoni 1985/86 u III Splitskoj malonogometnoj
ligi nastupila je ekipa Optimisti, i pod vodstvom prof. Velčić
Vibora (igrali su: Kokeza, Babić, Kovačević, Franić, Tomić,
Kosor, Perić, Majić i Lešina) Optimisti su osvojili 1 mjesto.
1986/87 godine momčad Optimisti Foto Olga je odmah
postala i prvak II Splitske lige da bi 1987/88 Optimisti zauzeli
3 mjesto u I b Splitskoj ligi i momčadi se priključio dugogodišnji
kapetan Burazer, a iste godine momčad je pojačana Vidoševićem
i Galićem počela nastupati na turnirimna po Dalmaciji i pristizali
su prvi trofeji.
1988/89 momčad mijenja ime u Truman i postaje prvak
Ib Splitske lige, osvajač Kupa Splita i brojnih turnira.
1989/90 Truman je pod vodstvom Gorana Petričevića prvi
puta postao prvak Splitske lige, kao i 1990/91 pod palicom
Borisa Tomića., što je onda bilo najviše organizirano natjecanje.
Kroz te dvije godine Truman je osvoji i Kup kupova Dalmacije,
te niz turnira po Dalmaciji, te je po prvi puta dospio u završnicu
MARK natjecanja (momčadi iz BiH, Slovenije i Hrvatske) koji
su igrali po novom sustavu 4+1.
1991/92 Truman – Elektroprijenos pod vodstvom prof.
Ede Trivkovića, te čelništvom Jadrankom Radovanovićem i Ivom
Zokovićem nastupa na prvom povijesnom prvenstvu Hrvatske u
malom nogometu i zauzima II mjesto (igrali su: Kokeza, Babić,
Kovačević, Burazer, Kosor, Vidošević, Lučić Lavčević, Peroš,
Piveta, Mijić, Galić i Tikvica) iza tada nedodirljive Uspinjače.
I sezone
1992/93 pod palicom Nikše Zokića gotovo ista
momčad (pristigli su Vrgoč i Maćina) ponavlja uspjeh te osvaja
II mjesto u I HMNL.
1993/94 Truman-Elektrioprijenos je za dlaku mogao postati
prvak države, ali tri kola prije kraja i nesretnih 0:0 protiv
Sokola u Splitu su donijeli radost Sokolima (33 boda), a Truman
odveli na treće mjesto (trener Dragan Dujmović)
1994/95 Truman Picasso osvaja 4. mjesto u I HMNL jug,
a 1995/96 3. mjesto u I HMNL jug (tada je liga bila podijeljena
u sjever i jug sa po 12 momčadi) – treer prof. Nikolić.
1996/97 je bila povijesna za klub. Te godine klub mijenja
ime u MNK Split 1700 i klubu se priključuje – dolazi do fuziranja
sa MNK Ballantines. Odmah iste sezone momčad u sastavu:
Mijić, Tomičić Blažević, Burazer, Biskupović, Stanković, Kovač,
Maleš, Malvasija, Vidošević, Staničić) pod vodstvom prof.
Nikolića, prof. Lovrića i Brke osvaja prvenstvo Hrvatske i
plasira se u finale Kupa Hrvatske.
1997/98 Split 1700 osvaja 3 mjesto u I HMNL, te igra
finele Kupa Hrvatske, ali ima zapaženu ulogu na prvenstvu
Europe u Španjolskoj gdje (Mijić, Jakić, Blažević, Burazer,
Biskupović, Kosor, Silić, Kovač, Vladimir, Delpont, Malvasija,
i Staničić) pod vodstvom prof. Nikolića, osvajaju treće mjesto.
1998/99 dolazi do osipanja momčadi (otišli su Delpont,
Malvasija, Mijić, Vladimir, Blažević) te Split 1700 zauzima
6 . mjesto u I HMNL pod vodstvom prof. Nikolića
1999/2000 MNK Split 1700 za kratko mijenja ime u Plehan
te dovođenjem Alebića i povratkom Malvasije i Delponta klub
se vraća u vrh Hrvatskog nogometa i osvaja II mjesto i igra
finale Kupa Hrvatske.
2000/2001 – povijest se ponavlja MNK Split 1700 postaje
po drugi puta prvak države i pod vodstvom prof. Mate Stankovića
(Staničić, Botić, Bonković, Gračanin, Osibov, Podrug, Kosor,
Delpont, Malvasija, Peraica i Vujinović ) osvaju prvenstvo
Hrvatske, a pojačani za Tomičića i Alebića i Kup Hrvatske
2001/2002 – po treći put osvojena je titula prvaka
Hrvatske, MNK Split Gašperov je osvoji 3. mjesto u UEFA Ligi
prvaka – UEFA Futal Cupu i momci prof. Mate Stankovića ((Staničić,
Bonković, Gračanin, Botić, Osibov, Podrug, Tomičić, Podlipec,
Delpont, Malvasija, Kestutis, Pejovski i Vujinović) postaju
dio hrvatske malonogometne povijesti i zaštitni znak malog
baluna.
Već po običaju 15 i 16. svibnja na Final Fouru Kupa Hrvatske
u Zagrebu Splićani osvajaju i dvostruku krunu.
2002/2003– četvrta po redu, a treća uzastopna titula
prvaka Hrvatske, osvojena je sa uvjerljivom prednošću jer
od 5 kola pa nadalje Split Gašperov je samo povećavao svoju
prednost. Klubu je prisupio Robert Jarni, sudionik 3 svjetska
prvenstva, bivši igrač velikih klubova Real Madrida, Juventusa,
Espanola, Panathinaikosa, Hajduka …
U Europi su Splićani proški kvalifikacijsku skupinu, i zapeli
u četvrfinalu.
Osvojeni Kup Hrvtatske samo je potvrda nedodirljivosti momčadi
Split Gašperova za koju su ove godine igrali Staničić, Salacan,
Jarni, Botić, Osibov, Podrug, Tomičić, Podlipec, Delpont,
Malvasija, Špar, Radolfi, Pejovski i Vujinović, trener Mate
Stanković
2003/2004 - Dolazi do djelomičnog pomlađivanja igračkog kadra jer iz kluba odlaze reprezentativci Podrug, Malvasija, Salacan, Špar, a zamjenjuju ih neafirmirani mladi igrači Despotović, Jukić, Banić i nitko nije predviđao ponavljanje uspjeha iz prethodnih godina.
Međutim, momčad trenera Stankovića opet igra dobro, a na polusezoni joj pristupaju dva slovenska reprezentativca Džafić i Ibrišimović, te do kraja prvenstva nema pravog konkurenta i osvaja ukupno petu, a četvrt u nizu titulu prvaka Hrvatske.
Nažalost, u Kupu Splićani ispadaju u polufinalu na penale, a nakon brojnih ozljeda glavnih igrača na kraju ligaške sezone.
U Europi se ponovno prošao prvi krug i ušlo se među 8 najboljih malonogometnih ekipa Starog kontinenta, što je ogroman uspjeh hrvatskog malog nogometa.
Nastupali su: Staničić, Vujinović, Jukić, Jarni, Osibov, Despotović, Podlipec, Banić, Tomičić, Delpont, Džafić, Ibrišimović
2004/2005 - Uvodi se play-off gdje ulazi 8 prvoplasiranih ekipa iz regularnog dijela prvenstva i to je najneuspješnija godina Splićana u zadnjih 5 godina, iako je na početku izgledalo da neće biti tako jer su mladi igrači polako stasali i ekipa je opet bila vrlo respektabilna. Međutim, prvo se nije prošlo u drugi krug UEFA Futsal Kupa (prvi put u njegovoj povijesti MNK Split nije u drugom krugu), a onda je i izgubljena titula u play-offu u 3 šokantne utakmice s gradskim rivalom MNK Torcidom, unatoč činjenici da takvu superiornost u regularnom dijelu sezone nitko od ostalih klubova nije ni izbliza mogao pratiti.
Za utjehu osvojen je još jedan Kup Hrvatske nakon što je u finalu pobijeđen ovogodišnji prvak MNK Orkan iz Zagreba
Igrali su: Staničić, Jukić, Kecojević, Tomičić, Osibov, Delpont, Despotović, Jarni, Banić, Podlipec, Džafić, Ibrišimović, Huskić, Čagalj, Laura, trener Mato Stanković
2005/2006 - Promjena glavnog sponzora i klub dolazi pod patronat Brodosplit Inžinjeringa.
Povratak na staze stare slave, unatoč tome što su momci trenera Stankovića bili tek treći nakon regularnog dijela, u play-offu se pokazalo da su najjači i zasluženo osvajaju četvrtu duplu krunu u povijesti kluba (ove godine se po prvi puta finale Kupa igralo prije završetka prvenstva i tu splićani uvjerljivo dominiraju).
Prvi put za Splićane su zaigrala i dva Brazilca, Zanata i Serginho, a titula je osvojena u triler završnici na terenu najljućeg protivnika Gospića u odlučujućoj trećoj utakmici play-offa.
Klub je sudjelovao i na neslužbenom turniru Kupa pobjednika Kupova Evrope koji se pod pokroviteljstvom UEFA-e odigrao u španjolskom Lugou gdje je zauzeto četvrto mjesto.
Igrali su: Jukić, Gabrić, Staničić, Jarni, Osibov, Džafić, Despotović, Banić, Podlipec, Stanković, Zanata, Serginho, Džikić, Botić, Čagalj